Nakon završetka keramičarskih radova, na površini pločica često ostaje tanki sloj cementne maglice ili stvrdnutog viška mase za fugiranje koji se ne može ukloniti običnom vodom. Pravilna primjena namjenskih kiselih sredstava za čišćenje ključna je za uklanjanje ovih ostataka bez oštećenja same keramike ili dubljih slojeva fuga u spojevima.
Kemijsko djelovanje sredstava za uklanjanje fuga
Cementne mase za fugiranje sastoje se uglavnom od kalcijevog karbonata i raznih mineralnih punila koja se nakon sušenja kristaliziraju u čvrstu strukturu. Standardna neutralna sredstva za čišćenje ne mogu učinkovito razgraditi ove spojeve. Zato se za njihovo uklanjanje koriste preparati na bazi kiselina, najčešće fosforne, mravlje ili sulfaminske kiseline. Kiselina stupa u kemijsku reakciju s kalcijevim karbonatom, pretvarajući ga u topljive soli i oslobađajući ugljični dioksid u obliku blagog pjenjenja. Ova reakcija slabi strukturu stvrdnutog viška na površini pločice, što omogućuje njegovo lako mehaničko ispiranje. Izbjegavajte korištenje grube klorovodične kiseline jer njezina agresivna isparavanja mogu trajno oštetiti obližnje metalne elemente i armature.
Priprema površine i zaštita fuge u spojevima
Prije nego što nanesete kiseli preparat, potrebno je provesti ključan korak: zasićenje funkcionalnih fuga vodom. Ako nanesete kiselinu na potpuno suhu površinu, porozne fuge između pločica upit će kiselu otopinu poput spužve, što može oslabiti njihovu strukturu, uzrokovati promjenu boje ili čak mrvljenje materijala u spojevima. Obilnim vlaženjem površine čistom vodom neposredno prije čišćenja, kapilarni sustav fuge se puni vodom, stvarajući fizičku barijeru koja sprječava duboko prodiranje kiseline. Također, veće nakupine stvrdnute mase potrebno je pažljivo ukloniti mehaničkim putem, koristeći plastične strugalice koje neće ostaviti ogrebotine na površini pločica.
Tehnika nanošenja i kontrola reakcije
Prilikom nanošenja kemijskog sredstva, uvijek se pridržavajte načela postupnog rada na manjim površinama od oko jedan do dva četvorna metra odjednom. Sredstvo se nanosi spužvom ili prskalicom u odgovarajućem omjeru razrjeđivanja, ovisno o debljini naslaga. Optimalna temperatura podloge trebala bi biti između 15 °C i 25 °C; pretopli podovi uzrokovat će prebrzo isparavanje vode, čime se kemijska reakcija prekida prije nego što se cement razgradi. Nakon nanošenja, pustite sredstvo da djeluje nekoliko minuta, pazeći da se ne osuši na pločicama. Tijekom djelovanja, površinu trljajte kružnim pokretima koristeći bijeli abrazivni filc. Izbjegavajte obojene spužve jer kiselina može otpustiti pigmente iz njih i trajno obojiti svijetle fuge.
Neutralizacija kiseline i završno ispiranje
Nakon što je kiselina otopila cementnu maglicu, izuzetno je važno potpuno neutralizirati preostalu kiselost na površini. Ako se kiselina samo obriše vlažnom krpom, mikroskopski ostaci nastavit će polako nagrizati površinu fuga i pločica tijekom vremena. Neutralizacija se provodi ispiranjem površine velikom količinom čiste vode u koju se može dodati vrlo mala količina blago alkalnog deterdženta kako bi se pH vrijednost vratila u neutralni raspon. Vodu za ispiranje potrebno je često mijenjati kako se otopljeni cement ne bi ponovno nataložio u obliku sivog filma nakon sušenja. Na kraju, površinu obrišite suhom i čistom mikrovlaknastom krpom kako biste uklonili i najmanje tragove vlage.
Provjera otpornosti materijala
Prije početka cjelokupnog postupka, obavezno napravite test na manje vidljivom dijelu pločica. Neke vrste prirodnog kamena poput mramora, vapnenca ili travertina te određene vrste glazirane keramike izuzetno su osjetljive na kiseline i mogu trajno izgubiti sjaj ili promijeniti teksturu. Ako se na testnom mjestu pojave mrlje ili gubitak sjaja, za čišćenje se moraju koristiti isključivo neutralna ili blago alkalna sredstva namijenjena za osjetljive površine, uz jači mehanički pritisak mekim abrazivnim spužvama.
